Nema veze s filmom Avatar - ovo je kratka SF priča. Nadam se da ima smisla, nisam dugo pisao SF.
Sa zapada su počeli dolaziti ružni oblaci koji će prekinuti ovo dugo razdoblje suše. Oluja će biti gadna, ali do njenog početka ovdje neće više nikoga biti tako da nema ni žlice opasnosti.
Gledala je u grmljavinu u daljini i prstima kružila po okopupčanom mi prostoru. Bila je tiha kao i ja, znali smo što dolazi. Sjetio se dana kada je donijela tužnu vijest:
- Primljena sam!
- Ne seri.
- Jesam, fakat.
- Super.
- Zašto imam osjećaj da ti nije drago?
- Pa nije mi. Znaš što će se desiti.
- Znam. I želim kraj provesti s tobom.
- Daj nemoj. Znam da nisi romantična duša. Ni jedna fizičarka nije.
- A kako ti znaš kakve su druge?
- Pa ovaj. Gledao sam neke dokumentarce...
- Ti i dokumentarci. Daj bježi.
- Nije mi drago jer znam da ćeš biti svjesna, da ćeš...
- Gledaj na to ovako: odakle tebi pravo da budeš posljednji čovjek na svijetu?
- Okej. Sama si to tražila.
• • • • •
Oblaci su sad već pokrili pola neba, a gromovi su bili tako glasni da više nismo mogli šaptati. Pogledao sam na monitore i izgubio svaku nadu da su znanstvenici bili u krivu. Kalkulacije su bile 101% točne, to je to, predstava je gotova: pale se svjetla, ljudi se polako dižu sa stolica i kreću prema izlazu, a čistačica ih požuruje jer mora počistiti cijelu salu prije ponoći.
- Hladno ti je, hoćeš li jaknu?
- Ima li smisla?
- U pravu si.
- Znaš, pitam se da li će ikada okriti?
- Da svijet nije stvaran?
- Aha.
- Ma neće. Bar neće stoljećima.
- Ma daj, ti bi kao programer morao znati da ni jedan softver nije savšen.
- Osim onog koji ja napišem.
- Ha-ha. Uostalom, ovaj smo svi pisali i sto puta testirali. Pa opet tko zna da li već preksutra neće puknut.
- Tko zna.
• • • • •
Vjetar je po nama prosipao kišu, ali nismo brinuli. Oluja je mačji kašalj prema onom što slijedi. Bacio sam pogled na ekrane taman prije nego što je nestalo struje. Sve ide po planu i veliki prasak pod zemljom samo što nije počeo.
- Da li ja to vidim suzu?
- Ne.
- "Posljednji muškarac na svijetu plačem se pozdravljao sa životom..."
- Ma ušla mi kiša u oči.
- Da, da, sto posto.
- Nego, imam bolju ideju kako otići sa stilom.
- I meni je palo na pamet.
- Super. Dakle jesi li za zadnji seks na svijetu?
- Apsolutno.
Iz zemlje se začula strašna buka. Nasred grada otvorio se procjep iz kojeg je izašla kapsula. Po veličini bi rekli kapsulica da nije bila teška nekoliko tona. A bit će još manja kad stigne pred horizont crne rupe i kad se pogonski dio odvoji.
• • • • •
Kad smo se vratili u normalan ritam disanja shvatili smo da je naš svijet već počeo prestajati postojati. Ne znam što je mislila u tom trenutku:
Što bi bilo da crna rupa koja će za koju minutu progutati našu galaksiju nije nikad postojala?
Što bi bilo da je nismo na vrijeme otkrili?
Što bi bilo da nismo smislili način kako da nastavimo postojati?
Što bi bilo da nije usvojen njen zahtjev da bude zadnja tehničarka koja će nagledati kopiranje?
Što bi bilo da nismo na vrijeme uspjeli duplicirati cijelu planetu Zemlju u prividnu stvarnost?
Što bi bilo da nije uspjelo lansiranje kapsule koja će je postaviti u beskonačnost crne rupe?
I tako dalje. Voljela je razmišljati što bi bilo da je bilo.
Nikad se neće znati, ali nadam se da je mislila na isto što i ja: kako je zadnji seks na svijetu ujedno i najbolji seks na svijetu. I kako će biti zaboravljen jer smo programirali prividnu stvarnost tako da crna rupa nije nikada postojala. Naši avatari uopće neće biti svjesni da su u simulaciji.
Osim ako se dogodi bug. A to je vrlo malo vjerojatn...
Baš kada su zemlja i nebo počeli nestajati pod gravitacijskim učinkom rupe i tama počela proždirati ivice horizonta primjetio sam žičane strukture kakve se mogu vidjeti u pionirskim pokušajima kompjutorskih simulacija.
U krasan kurac!
Povijest se fakat ponavlja.
Da smo znali da već jesmo u...
Saj Faj (priče)
Komentara: 19
~ daj budi dobar pa stavi najavu iznad Špancirfesta ;-)
RSS feed