Njena vitka figura lagano klizi pločnikom. Tek sad primjećujem da su joj ramena mnogo uža prema istoj veličini prije pola godine. (Od seksa valjda.) A i nešto se nakupila u pozadinskom dijelu – vjerojatno posljedica sjedenja za kompom što nije moja greška, sama se naložila na ove logičke.
(Sve bi bilo savršeno osim jedne stvari – naime, ona se udaljava od mene umjesto da dolazi k meni.)
Promatram njen vrat koji se, zbog kose, miče u strobo varijanti. Perfektno nešto, mogla bi ga komotno iznajmljivati za snimanje erotikom nabijenim vampirskih filmova. (Kao da postoje neerotski vampirski...)
(Na obrazu još uvijek osjećam njen izdajnički poljubac, hladan i nezainteresiran, prvi takav koji sam dobio od nje. I posljednji koji sam dobio od nje.)
Polako se gubi na horizontu, njena silueta se pretvara u točkicu, u piksel. Nestaje iza ugla, nestaje iz mojeg života.
• • • • •
- Ej, budemo se našli popodne na kavi? Moram ti nešto važno reći.
- Ovisi. Nisi valjda trudna?
- Ne, nije to.
- Nemaš neku neizlječivu bolest?
- Ne.
- Onda može.
• • • • •
Našli smo se na kavi tj. na nekoliko kava jer je opako kasnila. Više od petnaest minuta. Obično kasni ispod deset. Hm. Mora biti važno jer nebi tako dugo smišljala kako da mi to nešto kaže. Sjela je za stol vidno uzbuđena dok sam ja završavao svoju drugu dozu.
- Šta je tako važno?
- Čekaj da dođem do daha.
- Okej. Konobar, daj još jednu i daj njoj jednu s mlijekom.
Kontam da je teško neodlučna. Treba mi nešto reći, a ne zna kako početi. Ajd, dobro, malo ćemo joj olakšati muke:
- Šta si tako namrgođena, pa ja čekam loše vijesti, ne ti.
- (Bez reakcije.)
- Imaš koji prazan CD? Ja nemam ni jednog, a trebam napraviti backup.
- Kako da ne, imam cijeli spindle tu u torbici, samo za tebe nosim.
- (Aha!) Super. Imaš možda i koji DV...
- Stani. Gle, nešto ti zaista važno moram reći, ali ne znam kako da počnem.
- Ma ti samo reci, zamisli da je prošao uvod.
- Ok. Meni se...
- (Dijelić sekunde ali traje kao deset cijelih.)
- ...više dopadaju cure nego dečki.
- Sereš.
- Ne serem.
- Ma sereš.
- Ne serem, fakat je tako.
- Nemoj srat, i to si tek sad skužila?
- Mislim da sam to oduvijek znala, samo nikad nisam sebi priznala. Tek sam jučer samoj sebi rekla da je tako i nikako drugačije.
- Jučer. Pa što se dogodilo jučer?
- Gledala sam one porniće na kompu.
- A i ti svašta imaš na kompu.
- Gledala sam to na tvojem kompu.
- Ti virusi su sve gori i gori. Sad su počeli i pornografiju stavljat.
- Ha-ha. Sada ti je jasno zašto sam se...
• • • • •
- Boli me glava.
Već peti put zaredom je boli glava. Inače je boli svaki treći put kad pitam (zato pitam tri puta dnevno), ali ovo je već peti put kako je odbila seks. Nisu joj oni dani u mjesecu, nije izgubila 1,000,000 kuna, nije ništa. Nešto se fakat čudno događa.
I to drugi put u tri dana.
• • • • •
- ...ovih dana tako ponašala.
- Da, sad mi je jasno. Jesi li ti sigurna da je to – to?
- Jesam.
- E onda. Ono. Prijatelji, right?
- Baš i ne. Imam već nekog, mislim da to neće ići.
- Ne?
- Ne.
- Okej onda. Goodbye.
• • • • •
Izlazim iz kafića gdje mi je rečeno povijesno ne i pokušavam zbrojiti dva i dva. Što se to upravo dogodilo? Dobio sam nogu. To nije normalno. Obično ja nogiram. Dalje, dobio sam nogu na sam Badnjak. Što tek nije normalno. Badnjak je za fešte, pijanke, preseravanja, Quake 2 i slično. I na kraju, dobio sam nogu zbog druge. Pazi shemu: ona mene odkanta zbog ž e n s k i nj e. Što je totalno i apsulutno nemoguće.
Bilo bi nešto lakše da se radi o frajeru. Jednostavno bih otišao do lika i prebio ga na mrtvo ime da sačuvam bar malo svoj ego, ali ovo. Ne mogu otići do te moje (gorke li riječi) "suparnice" i razbiti joj nos. Takav perverznjak ipak nisam.
“Sretan Božić” dovikne mi netko s lijeve strane. Ma nabijem te na božićno drvo! Na onu špicu gore. Šta ne vidiš da sam u kurcu konju? Da da samo se smješkaj. Tebe tvoja nije ostavila zbog druge.
• • • • •
I šta ću sad? Da se odem napit ko pas negdje? Bi ja, ali kuda? Kokoš je izabrala pravi dan da me odjebe, ništa više nije otvoreno. Ništa normalno, ne ide mi se u neku raste-trava-zelena kafanu da galamim i pijem neke divlje vode.
Ma, idem doma. Imam savršeni recept za megabed u kojem se nalazim: igrice. Spojit ću se na Net i razbijati bar virtualno, ako već ne mogu razbiti nekog ili nešto stvarno.
I dođem ja laganini doma i otvorim frižider. Super, pola pive od jučer. Pogledam na sat, a ono, naravno, dućan se zatvorio prije pola sata. Na benzinsku mi se ne ide, kakve sam volje mogao bih im popiti sav diesel.
Na putu u WC primjetim njenu četkicu za zube. Otvaram prozor i bacam je na ulicu. Neće mi to zauzimati mjesta na ionako praznoj polici. Ta sitna zadovoljstva. E, ideja!
S desne strane materijalizira se onaj crveni pokvareni:
- Hej.
- Hej, dugo te nije bilo.
- A čuj, život te volio pa nisam došao.
- I šta sad, tu si da se smiješ mojoj situaciji?
- Ma jok, Tu sam samo da te podsjetim da imaš nešto njene odjeće u ormaru.
- Super.
I nestane on a ja – pravo do ormara. Otvaram ormar: ohoho, vidi lijepe haljinice. Uzimam škare. Cak-cak. Ohoho, vidi koliko ukrasnih trakica. Šta još imamo? Grudnjak. Fini neki, čista cvila. Zip-zap. Uh, kako se ta svila lagano da potrgati. Jefina kopija. A pokvareni austrijski trgovac kleo se da je to original.
Tražim dalje, ali ne pronalazim više ništa njeno. Loše, pet mjeseci smo zajedno a uspjela je čak nekoliko stvari ugurati kod mene. Vidi, boca konjaka na dnu ormara. Puna. Ostavljena za crne dane. Baš za ovakve.
Otvaram i otpijem gutljaj. Ima okus po neostiku, ali nema veze. Čak dapače, taman. Tražim svoju malu bilježnicu s telefonskim brojevima. Nakon 10 minuta se sjetim da sam je bacio prije mjesec dana, kada je rekla da me voli. Je voli me, možeš mislit. Voli me, ali više voli žene.
I sad je sigurno tamo s njom, s tom guskom. Šta ta kornjača ima da ja nemam? Ima sise. Ima glatku kožu. Garant divno miriši. Razmišlja slično kao ona. Fak, ima sve. Ma bolje da ne mislim na to. Idem radit nešto. Ali šta?
Aha! Pogledat ću ono što je ona gledala jučer. Da vidimo gdje je to. Aha, ovdje. Pokrećem taj prokleti pornić.
Hm. Dobro je. Neloše. Aha, ima potencijala. Vidi vidi ovo je novo. Aha i ovo lijepo izgleda. Ohoho. Wow! Fino, fino. Zbog ovog bi i ja otišao u lezbe.
(nakon pola sata)
Ma dosta je. Vadim CD i bacam ga kroz prozor. (Svašta bacam kroz prozor ovih dana.) Pijuckat ću lagano konjak, duvati pljuge i promatrati zvijezde. Zima je. Promatrati zamišljene zvijezde...
• • • • •
Probudile su me tri stvari: zvonjava mobitela, kucanje (bolje reći udaranje) na vratima i zvonjava zvonca. Sve mi čudno nešto bilo. Slowmotion pokreti, glava skoro da stane u sobu, sve nešto smrdi po žestici. Ovako, dakle, izgleda pravi mamurluk. Matrix, čovječe.
I sad se ja hoću javiti na mobitel, ali ne mogu ga naći. Ostale buke ne prestaju. Ajde da ubijem dvije muhe jednim udarcem i odgovorim na vrata. Polako se doteturam do ulaza, usput skužim da sam spavao u trapericama i vesti, ma nema veze, dođem do vrata, a kad tamo – LEZBAČA!
Šta hoće, pa lijepo je rekla da ne želi više ništa koza. A ništa, otvaram vrata da je pitam jel joj treba auto pogurati ili šta. I taman otvorim vrata kad se sjetim da je vjerojatno došla po svoje stvari. Uf!
Treba smisliti neki izgovor na brzinu. Da vidimo:
- Rezao sam trakice za božićne ukrase i slučajno naletio na tvoju odjeću.
Ne valja.
- Otvorio sam prozor, a da znaš kakav je vjetar puhao svu mi odjeću izrezao.
Kao da je ovo bolje.
- Bio je potres sinoć, da znaš samo što su vibracije napravile.
Šupak.
A ništa, preostala mi je istina. Reći ću joj da u ormaru imam moljce koji su na LSDu.
Gledam je na vratima, ona gleda mene. Ono, gledamo se ko dva debila. Gukni, gusko, reci šta želiš pa da idem u bolnicu na ispumpavanje. Nemam ja vremena za pantomimu. Bos, u izgužvanoj odjeći. Nogiran jučer.
Ono što je slijedeće napravila bilo je kao grom iz vedra neba:
- Sretan ti Božić, dragi.
Pritom mi se bacila oko vrata. (Šit, još uvijek mi neodoljivo miriše.)
Ali, čekaj, stani. Jel sam ja to dobro čuo 'dragi'???
Dragi as in 'darling'? Tu nešto ne štima.
Koja je ovo shema?
Sanjam, definitivno sanjam. Sad će se ona pretvoriti u čudovište s planete Klimax a meni će se u ruci materijalizirati sačmarica...
..ali čekaj. Tu nešto smrdi (tj. miriše)! Nema tog sna da može simulirati njen miris! (Parfem kupuje negdje u Italiji, ne želi odati. Kupio bih za cijeli šleper da znam gdje.)
- Hej smrdiš po benzinu.
Da, da, “fini” uvozni konjak.
- Slušaj, debeli, hoćemo li ući ili ćemo ovdje čekati proljeće?
Ono, sve normalno. Čak i dobar smisao za humor. Koji je bio odlučujuća stvar kad sam odlučivao da li da je uzmem za curu ili za samo po doma.
I maknem se da uđe unutra, pa ja za njom. Dajem si vremena da skužim o čemu se ovdje zapravo radi. Ne uspijeva mi ni to. A ništa, tko ne zna taj pita:
- Čuj, jesmo mi jučer bili na kavi?
- Kakvoj kavi? Pa jučer sam cijeli dan bila kod familije u Zagrebu. Htjela sam te nazvat ali znaš kakvi su ti obiteljski okupi, stalno te vuku, sad vamo sad onamo.
Dakle, sanjao sam. Tri put hura za mene! Hura! Hura Hura!
- Mamuran si, lepi, jelda? Jučer si opet bio s dečkima na turneji po šankovima?
- Ovaj, zapravo...
- Ma ne zanima me. Bitno da danas cijeli dan imaš za mene.
- Ali, znaš, mene zanima...
- Ajde lijepo se nasloni na fotelju, a ja ću nam skuhati kavu...
A taj san je bio tako stvaran. Vjerojatno sam preumoran ovih dana. Moram uzeti godišnji, ići ću negdje u planine na par dana. Bez skijanja, čisto da se odmorim negdje. Daleko od kompa, daleko od Neta, daleko od filmova i toga sve.
Vraća se s kavom. Smješka se, zna da mi je neugodno.
Smrdim po “benzinu”.
- Ajd sad popi kaficu, pod tuš i da si mi lijep jer imam poklon za tebe. Ja ću u međuvremenu oprati zube, nisam stigla. Jel još kod tebe ona moja plava četkica?
- (Ups.) Ne znam di je, valjda si je odnjela doma. Uzmi moju.
• • • • •
Palimo ove postkoističke i loptamo se zezovima. Poklon je zaista bio dobar, četiri su sata iza ponoći, umorni smo ko psi, cijenimo ovaj trenutak. Savršeno nešto.
- Vrag jedan, alaj si se oznojio.
- Da, ali više ti ne smrdim, jelda?
- A di je moj poklon?
- Čekaj da prikupim snagu, sad sam ja na redu.
- Guba, uzmi si vremena.
- Ali zanima me nešto. (Egzekucija kalorija bistri um. Probajte.)
- Reci.
- Jučer se jesmo našli na kavi, jelda?
- Htjela sam vidjeti da li me voliš.
- I jel sam prošao?
- Odličan. Pet plus.
- A znaš da ću ti jednom vratiti.
- Jedva čekam.
• • • • •
Vratio sam joj za pola sata. Kad je otvorila ormar. Najbolji Božić do sad.
Sise (priče)
Komentara: 10
Tweet
RSS feed