Jedna od najiritirajućih stvari u pucačinama iz prvog lica je učitavanje slijedećeg nivoa.
Ta crta koja se polako povećava označavajući koliko se trenutno sadržaja nabilo u memoriju vuče se kao predigra na koju tu i tamo moraš pristati inače ona popizdi. (Još više, jer je već popizdila radi čega si i pristao odraditi taj drevni ritual parenja umjesto da odmah kreneš na glavnu stvar. Pa ipak je ovo 21. stoljeće, nema se vremena i te spike.)
A sa svakom novom generacijom igara grafike i (nešto sitno) ostalih podataka je naravno sve više pa je taj progressbar sve sporiji. Umjesto da bude obratno jer ipak su gigaherci sve veći, diskovi sve brži, a memorije ima za bacanje.
Ali jok, osuđeni smo da gledamo tu kornjaču kako skoro da statira ostavljajući tanki trag u putovanju s jednog na drugi dio ekrana.
• • • • •
Kod nekih igara možeš lagano na pizzu skoknut i kad se vratiš još ti ostane vremena da nekoliko minuta psuješ po programerima koji su si ovakvu sramotu dozvolili.
Da ih možeš pitati zašto je to tako i koji im je da to rade vjerojatno bi ti odvratili da se nemože, da ima puno podataka, da je to još uvijek sporo.
Ajd dobro.
Ali s vremena na vrijeme pojavi se neka nova igra koja pokaže da to nije dobro. Da se može i drugačije, ljepše i humanije. Da se može stvar napraviti kako spada bez dosadnih intervala. Da se to može izvesti drugačije, normalnije, na način koji pospješuje život cjelokupne ljudske zajednice, a ne samo zadovoljstvo vikend-gejmera koji je uhvatio jedno popodne da se opusti napucavajući neprijateljske spodobe koje se usude pojaviti na njegovom nišanu.
Call of Duty 4: Modern Warfare je riješio problem.
Učitavanje traje nekoliko sekundi. A za tih nekoliko sekundi ne gledate tu ogavnu liniju nego animiranu kartu s detaljima, izrendane klipove, slušate podatke o idućoj misiji, ma milina jedna. A fakat je brzo, čak i na koju godinu staroj mašini, ma ne stignete ni pljugu zapalit.
Čestitke ekipi koja je to radila. To je posao, a ne linija koju svakih 10 sekundi povećaš za 1 piksel.
A ni ostale stvari za igri nisu za kritizirati. Grafika je standardno dobra, naravno nije ko razvikani Crysis, ali ne zaostaje za trenutnim standardima na gejmerskom tržištu. Nema (previše) ponavljanja istih prostorija, namještaja i bijele tehnike. Nivoi su prilično različiti, kao i atmosferske prilike u kojim se igrač nalazi za vrijeme bitaka. Zvuk isto bez zamjere, muzika koja upotpunjava atmosferu, a posebno akcijske trenutke napravljena je kako spada i dolikuje jednom FPSu na početku 21. stoljeća.
• • • • •
COD4 je prva igra iz serijala u kojoj se radnja ne odvija za vrijeme Drugog svjetskog rata, nego u moderno vrijeme (ako trenutna vremena uopće možemo nazvati takvima). Prije nego što je izašla postojale su sumnje da ekipa koja to radi neće dobro izvesti stvar koja nije WW2, ali se pokazalo da su to bile gluposti. Igra je kao takva vrlo dobro složena i pokazala je konkurenciji koja proizvodi ratne igre u sadašnjosti kako te to radi.
Jedina je zamjera što je prekratka.
Ali to nije razlog da ne dobije 10/10.
Igre
Komentara: 4
Tweet
RSS feed