Lion's Fart

18. siječnja 2012. godine: Globalni protest protiv SOPA/PIPA zakona.

18. 02. 2012. web protestira protiv prihvaćanja SOPA (Stop Online Piracy Act) te PIPA (Protect IP Act) zakona.

SOPA i PIPA su prijedlozi zakona će američkoj vladi donijeti ovlasti da sajtovima, oglašivačima i pružateljima usluga zabrane sve kontakte sa stranicama koje (navodno) drže zaštićeni sadržaj, blokirati takve stranice, te tužiti sve preko kojih se do tih stranica dolazi, a firmama mogućnost da tuže sajtove koji ne čiste takav sadržaj itd.

(Više detalja o prijedlozima zakona i ovlastima pročitajte u tekstu Internet uzvraća udarac!)

Podržite protest i zacrnite svoje sajtove na odgovarajući način. Google je, primjerice, prekrio logo, dok Boing Boing stranica vraća grešku 503 (Service unavailable).

UPDATE 1: SOPA and PIPA So Far, summary + thread na Slashdotu.

UPDATE 2: Galerija slika - kako izgledaju stranice koje štrajkaju?

UPDATE 3: 12 Humorous Depictions of the Bill (slideshow)

WTF?

Large Hadron Collider (LHC) je najveći svjetski ubrzivač čestica. Napravio ga je CERN (European Organization for Nuclear Research) i nalazi se ispod francusko-švicarske granice, blizu Ženeve.

Na njemu radi 8k fizičara iz više od 80 država te stotine sveučilišta i laboratorija.

Ček malo, kužim koliziju i kužim extralarge, ali što je to hadron?

Sudaraju se protoni, a proton je jedna vrsta hadrona.

Koliko je to veliko?

Opseg LHCa je 27 kilometara. Nalazi se na dubinama od 50 do 175 metara ispod površine. (Još neke brojke.)

Chris Anderson, glavni urednik Wireda, autor Long Tail fraze i glavni zagovornik te teorije u cover štoriji u Wiredu pod naslovom The End of Theory: The Data Deluge Makes the Scientific Method Obsolete je rekao zbogom znanstvenoj metodi koja se stoljećima koristila kao takva.

Ugrubo rečeno klasični način napravi model pa ga testiraj pa ga izmijeni pa ga testiraj itd. dok ne dođeš do nečeg što drži vodu popušta pred statističkom metodom u kojoj glavnu riječ ima gomila količina podataka koje stvaraju Google i ekipa.

Više nije potrebno trošiti godine istraživanja i znanstvenog rada nego fino uzmeš komad podataka, okreneš ih u nekom programu i dođeš do zaključaka.

Između ideje i spoznaje ne postoji tebi jasna veza, možda uopće niti ne postoji, ali to ti nije bitno jer doprinosiš konkretnim činjenicama, pa samim time i slici svijeta u cjelini.

Tumbleblog je vrsta kraćeg bloga, ne pravi blog u smislu dužih tekstova na neku temu, nego više-manje razbacani kratki postovi različitog sadržaja.

Za razliku od klasičnog bloga koji služi za baljezganje o nečemu u postovima koji imaju više od 5 rečenica tumbleblog služi za razmjenu stvari na koje autor naleti, najćešće na webu.

Postovi su kraći i najćešće sadrže samo jednu stvar koja može biti citat s neke stranice, crtež, fotografija, video klip, MP3ca, Flash animacija, link...

Ne miješati sa linkblogom, entitetom koji nabija samo linkove i ništa više, kakav je recimo Lion's Links. :)

Niti sa micro-bloggingom kojeg su u novije vrijeme popularizirali servisi kao što je to Twitter ili manje poznati Jaiku a koji bloganje svode na ubacivanje kraćih poruka skoro pa SMS tipa.

"You Suck at Photoshop" je zabavno-edukacijski screencast kojeg radi Donnie Hoyle za My Damn Channel.

Radi se o seriji video klipova u kojoj lik objašnjava kako nešto napraviti u Photoshopu, ali na originalan i duhovit način. Do trenutka pisanja ovog posta izašlo je 6 nastavaka, ali kako mu je krenulo neće se trebat dugo čekati na nove.

Stvar je gledana na i YouTubeu gdje su se recimo i pojavili fejkovi još nepostojeće sedme epizode što je danas dovoljan ipak dokaz nekakve popularnosti. A ovaj je još i dobar.

Technology Entertainment Design (skraćeno TED) je godišnja konferencija koja se održava u jednom kalifornijskom priobalnom gradiću. Radi se o skupu vrlo pametnih ljudi koji se sastaju da bi izmijenili svoje ideje, razmišljanja, svoje uspješne životne priče, spoznaje.

Teme o kojima pričaju se kreću od nauke, tehnologije, politike, globalne sitacije do umjetnosti, arhitekture, muzike itd. I ljudi koji pričaju tamo tako dolaze iz različitih društvenih i zemljopisnih sredina, tako su gosti do sad bili i James D. Watson, Bill Clinton te šefovi Googlea Sergej Brin i Larry Page.

Obično se rukuje samo s pojmovima hardware i software, ali godinama su se stvorili i razni drugi pojmovi, vrste ovog drugog, koji završavaju sa ware.

Shareware je software kojeg možeš probati prije nego ga kupiš (try before you buy). Skineš ga direktno s Interneta ili ga nađeš u onoj šumi raznih datoteka koje se daju uz časopise. Takav software zna biti limitiran vremenski (rok upotrebe recimo mjesec dana) ili u mogućnostima (npr ne možeš najsavršenije bradavice koje si upravo nacrtao snimiti na čigrasto velepamtilo) pa se tada naziva Crippleware.

Postcardware ili samo cardware je bio software koji ako ga koristiš registriraš slanjem razglednice autoru. U vremenima prije masovnog Interneta bilo je zgodno dobijati poštu iz raznih dijelova svijeta. Naravno, stvar nije bila obavezna. Emailware je varijacija koja je možda bila nešto u vrijeme kad se e-mail obilno koristio, ali u današnja spam vremena više nije fora.

Machinima je, odmah da skratimo, video uradak napravljen u grafičkoj okolini neke 3D igre. Naziv je sklopljen od izraza machine cinema ili machine animation, ovisno o interpretaciji. Najčešće se koriste FPSovi ali nije uvjet. Primjerice, Second Life zapravo nije igra nego samo trodimenzionalnom grafikom ušminkani chat.

Iako su za pionirske machinime zaslužne druge igre, prve prave mogućnosti izrade takvog sadržaja imala je igra Quake. U njoj je bilo vrlo jednostavno snimiti ono što se radilo u igri. Prvi filmovi su se zato nazivali "Quake Movies", a taj se termin izgubio negdje putem.

U ranim radovima radilo se o o brzom prolazu kroz neku igru. Primjer je ovaj Quake Done Quick u kojem lik zaista brzo završava levele u originalnom Quakeu, kao i HL2DQ prolaz u nekih sat i pol vremena (dobro, frajer koristi trikove i bugove u igri, ali svejedno...).

Video podcast je, jednostavno rečeno, podcast koji osim tona ima i sliku.

Eto. Niste očekivali ovako jednostavan odgovor, jelda? Jeste? Shit!

Dakle, "video podcast" ili "videocast", a uskoro će biti samo "podcast" jer, kako stvari stoje, klasičan "podcast" će postati "audio-only podcast" ili čak "onaj pretpotopni podcast bez slike".

Anyway, to je to i zdravo, doviđenja i vidimo se kasnije u birtiji na gemištu.

Da ne bi. Pa ne mogu završiti post u par (loših) rečenica jer em nisam ništa pametno rekao em danas i onako danas nemate ništa pametnije za čitati :-), pa da nabijem još nekoliko redova.

Ajmo onda nabrojati nekoliko kao dobrih videocastova (u daljnjem tekstu podcast).

Have you forgotten that I beat both Gary Kasparov and Deep Blue with nothing more than a row of pawns and a single bishop? (teh_masterer)

• • • • •

Pure Pwnage je serija koja objašnjava život jednog pro gejmera. Zbog svoje tematike i, posebno, originalnosti na Internetu uživa kultni status.

Napravljena je kao gonzo (autor direktno sudjeluje u radnji) te u mockumentary (dokumentarno + igrano) stilu: Jeremy (teh_pwnerer) priča o svojem gejmerskom životu nama tj. kameri, a kameru drži Kyle, njegov mlađi brat koji studira film (te se ovom serijom želi probiti u filmski svijet).

Osim što nam Jeremy priča što za njega znači plejanje igara i nabijanje noobova, tokom epizoda se vrti i zajednička (igrana) radnja u kojem se on i ekipa sukobljavaju s nekim negativcima (recimo, da sad ne spojlam radnju).