F.E.A.R.

Iako bi se iz naslova ove igre moglo zaključiti da ćete morati kupovati pelene kad je budete bili igrali stvarnost je sasvim drugačija.

Ova novija pucačina iz prvog lica je jednostavno - pucačina.

I to dobra. Nema tipičnih bugova od koje pate igre tog tipa koje moraju taj i taj dan izaći u prodaju (Half-Life 2, Tomb Raider Legend...). Igra je s te strane skoro pa savršena. Normalno igrajući nećeš naići na mjesta tipa "sad ću ja tu stati i sjebati grafički engine". (To bi joj, možda čak, i bio minus jer sve novije igre tog tipa imaju taj feature).

I ne baš zahtjevna. Može se (sa isključenim ovim i onim gfx efektima) gurati i na starijim konfiguracijama (dok recimo novi Prey zapinje ako komp niste bar nedavno, a grafičku bar prije koji mjesec kupili).

I nema one dvije stvari koje ubiju gameplay: među video-sekvence gdje sjediš i gledaš da ti objasne tko si ti i tko su oni (i pitaš se zašto cijela igra nema takvu grafiku/efekte/spiku/itd.) i mrcine od bossova gdje se samouništiš od skakanja i učitavanja zadnje dobre pozicije samo da bi mogao dalje.

• • • • •

I pametni neprijatelji. Banda više ne bježi okolo ko da su im mravi upali u gaće, nego vas čekaju iza ugla, dogovoreno rasturaju prema vama, opkoljavaju vas, a kada se nađu iza nekog ovećeg sanduka dižu oružje i zaklonjeni pucaju prema vama podižući dotično.

I bullet-time. Slow-motion koji možete uključiti u svakom trenutku, ali je uključen i u usporenim sekvencama gdje se vraćate u prošlost. (Iritiraju ti dijelovi, da, ali pravilo je: pucaj u čudovišta i bježi od žena.)

Ali ima druge stvari zbog kojih igra nije najbolja pucačina ove godine (izašla je 18.10.2006.), a imala je najbolje namjere.

Ima preveliku jednoličnost. Svaki od nekoliko nivoa je cijeli previše jednolik. Prostorije izgledaju isto, pokretne mete (neprijatelji) su isti, kutije i oprema, ma sve preisto. Istije nego što to, primjerice, imaju Far Cry i Painkiller.

I premalo radnje. Dobro, sad, klasična pucačina i ne bi trebala imati neku tešku radnju, ali kad su nas već razmazile igre s dobrim radnjama ta bi se stvar trebala poštivati. Temeljni scenario je, zapravo, dobar, ali nerazrađen. Blesavo je kad ti misija u deset podnivoa bude jedno te isto (uhvati tamo nekog lika, a od njega ni nj u prvih devet nivoa).

I zanimljiva kombinacija arsenala. Neka oružja su stvarna, a neka totalni SF. U jednom trenutku možeš ih imati najviše tri i brzina kretanja ti ovisi o težini istog, ali to je danas već default u ovom žanru igara. Ništa strašno novo.

I dobri efekti. Debele eksplozije, velika prašina te magla, bombe koje ne eksplodiraju nego rade ko neku imploziju itd. Ali sve je to samo viša stepenica u razvoju grafičkog enginea.

I nema straha. Skoro uopće. Očekuješ da će te igra uplašiti, zaprepastiti, napuniti ti gaće. Ali to jednostavno nije - to. Veći smo strah doživjeli bježeći od onih rakova što ti skaču na glavu u Half-Lifeu, od onih gorila s bazukama u Far Cryju ili kad smo ulazili u tamne prostorije u Doomu.

Konačna ocjena je, kad popustimo malo, nekih 6/10.

First Encounter Assault Recon, samo za FPS-ovisnike. 10+ sati igranja. Tako da slobodno odaberite HARD težinu.

10+ sati igranja. A ako vam ni to nije dosta, ima ekspanzija (nastavak): F.E.A.R. Extraction Point. (5+ sati igre, tri nova oružja, nešto novih neprijatelja, tzv. radnja se nastavlja itsl).

I tamo neka ženska vam otvara liftove. Već viđeno, jelda?