Moramo razgovarati

Te neke stvari toliko dobro naučiš da više ne razmišljaš o njima, prakticiraš ih nesvjesno, nekako ti se kao prebace u instinkt.

Recimo kad se slučajno uhvatiš za štednjak. Ruka ti automatski ide natrag i lovi se za hladnu krpu, čak i ako nije upaljen.

Ili kad se idiot sa strane ubaci ispred tebe u koloni koja se sporo vuče ispred kućica na izlazu s autoputa - srednji prst automatski izlazi kroz lijevi prozor.

Da ne pričam o tome kako se automatski okreneš za dobrim komadom na cesti. Čak i kada je tvoja (buduća) životna družica zahaklana za tebe tijekom večernje šetnje.

(Zapravo ima se tu za pričati, ali drugi put.)

Tako da te neke stvari nesvjesno rješavaš i prije nego dođu do centra u mozgu koji odlučuje o tvojim potezima.

Ni slučajno da je namjerno.

• • • • •

- I onda?

- I onda klikneš na Start pa na Program Files i tu nađi Outlook pa klikni na njega.

- Okej.

- E sad u njemu odaberi Tools pa klikni na Accounts i onda...

- U čemu?

- Pa u prozoru koji ti se otvorio.

- Ništa mi se nije otvorilo. Nema te ikone!

- Nešto si krivo napravila.

- Nisam! Sve sam radila kako si mi govorio.

- Dobro, Windowsi su opet nešto zeznuli. Idemo ponovo...

Da, moram reći da su oni krivi, iako se i s Marsa jasno vidi da je ona sjebala situaciju.

Nazvala me je i rekla da je nešto krivo kliknula i da više ne može pričitati mejl.

Jes, "krivo kliknula". Nakon zamornog detektivskog ispitivanja pokazalo se je da je uspjela deinstalirati Outlook.

A to nije mala stvar. Jer te stroj pritom bar jednom te pita "Jeste li sigurni?".

I sad joj ja moram preko telefona objašnjavati kako da ga ponovo instalira i podesi.

Jer očekuje važan mejl od frendice, i to mejl s receptom za kolače od oraha.

A frendica joj susjeda, kuća do kuće. Samo treba izaći na balkon i zaderati se za informaciju koliko jaja, dekagrama ovog, žlica onog i što već ide u takve sadržaje.

I ne pita mene da li ja imam vremena, da nije mene u nečem prekinula.

A prekinula me gadno, taman sam imao generalku kopanja po nosu i upravo sam naišao na jedan pozamašan komad kad je zazvonio telefon...

Ništa, morat ću to odgoditi za sutra.

• • • • •

- ... i sad klikni na Send/Receive, bilo koju od te dvije riječi.

- Jesam, ali ništa se ne događa.

- Uf.

- Ček, ne evo nešto ide, otvorilo se, mejl je tu, ma super si!

- Reci mi nešto što ne znam. Jel to sve?

- Trebala sam te još nešto.

- Reci.

- Moramo raz...

- Sori, nešto mi je upalo, moram ići, čujemo se sutra.

- Ali...

- Klik!

Phew.

Nekoliko sekundi trebalo mi je da shvatim kako sam jebeno dobro izreagirao na upućenu mi prijetnju. Tisuće godina evolucije mužjaka nije prošlo uzalud. Muškarac je postao sposoban da detektira i suzbije čak i prijetnju upućenu od strane tako lukavog i surovog neprijatelja kao što je žena.

Divim se sam sebi. Zaslužio sam pivo.

• • • • •

Kad sam sutradan došao k sebi od cjelovečernjeg hvalisanja pred ekipom na šanku kako sam ja međunarodni velemajstor za žene i kako s njima znam baratati bolje nego poznati muževi iz povijesti (Casanova, Don Huan, James T. Kirk, Al Bundy) shvatio sam da sam se ipak malo precijenio.

Problem nisam riješio, satro u korijenima, nego sam ga samo odgodio.

Subjekat će doći prvom idućom prilikom na red. Tj. prvi put kad se vidim s njom.

Jer vrlo dobro znamo što "Moramo razgovarati" znači.

Znači da ću biti informiran o nečemu što će totalno promijeniti sliku svijeta kakvog poznajem.

Ništa više neće biti isto.

"Moramo razgovarati." Tako jednostavne, a tako opasne riječi.

Mnogi je muškarac pustio toplu tekućinu na te riječi kroz lijevu ili desnu nogavicu te pobjegao glavom bez obzira.

Neću valjda i ja.

Smiri se, duboko diši i odigraj par tura Minesweepera da središ misli.

Ne pomaže, naletim ama baš na svaku bombu. Nije dobro.

Ali ček malo, možda sam, opterećen predvidljivim Hollywoodskim filmovima i lošim blog pričama uzeo tu riječ zdravo za gotovo.

Što ako "Moramo raz..." znači nešto drugo?

Da vidimo, što bi to moglo biti.

"Moramo razbiti neprijateljska uporišta u Call od Duty 4?

Nije to. Onda mrzi igre.

"Moramo razmjestiti namještaj po sobi, ovaj raspored nije po feng shui principu."

Nije ni to. Zna da mrzim kad miče moje stvari.

"Moramo razotkriti sudionike konspiracije."

Nema šanse. Iako voli gledati Dosjee X nikad nije zabrijala na to. (Jel' se i vama ne dopada ovaj novi film? Ono, više se bavi Mulderom i Scully nego standardnom X-Files misterijom.)

"Moramo raznolikost uvesti u naš seksualni život."

Ovo pogoto ne. Ako s ničim drugim, s ovim pogotovo nemamo problema. Nije da se hvalim...

"Moramo razmijeniti mjesta. Ne možeš ti stalno biti gore."

Sad već maštam.

"Moram raz..."

Odustajem. Ovo može značiti samo jedno i jedino.

"Moramo razgovarati."

(Kao da uopće moramo razgovarati. Do sad nam nije smetala neverbalna komunikacija, ako me kužite što vam oću reći.)

Pa ćemo onda razgovarati.

• • • • •

A o čemu? Da vidimo opcije:

1. trudna je (što je malo vjerojatno, ipak sam koristio ove extra-štark)
2. ima drugog (najvjerojatnije)
3. ima drugu (ovo je još gore, trebat će mi psihijatar)
4. želi uselit kod mene (samo da ne razmješta namještaj)
5. dobila je posao u Americi
6. čula je da sam bio u javnoj kući (slučajno naletio kad sam bio u shoppingu u Trstu)
7. nedostaje joj predigra (nikako da pročitam ovaj članak u Wikipediji)

Ništa mi više ne pada na pamet.

Najvjerojatnije je ovo pod 2.

Ali kad je stigla? I odakle joj snaga? Ono, redovito kolabiramo ko zec i zečica, pa odakle joj još extra snage za čak i gledanje drugih muškaraca.

A jebiga, valjda nam nije suđeno.

Šteta, a baš počeo prihvaćati da bi naša djeca mogla biti super: lijepa na mene i pametna na nju.

Noga.

Gotovo je, moram naći nekog da me nauči kako se surfa pornografija da se prilagodim tržištu jer postajem solist.

• • • • •

To je bilo prije nekoliko dana.

Da, već par dana odgađam taj završni trenutak.

Veliko finale. Sukob Dinama i Hajduka.

Na neutralnom terenu: dogovorili smo se da se nađemo u kafiću na kavi jer se kao dugo nismo vidjeli i bio bi red da je izvedem i te ženske bajke.

Sjedim za stolom u kutu i brinem: danas su Izgubljeni malo kasnije, hoću li stići na početak ili ne?

Sav sam smotan nekako. (Čak nisam ni šarmirao konobaricu što je dio mog obaveznog programa.)

A pomalo me i kopka što će mi reći o tom svojem novom frajeru.

- Jel' bolji od mene?
- Jel' zgodniji od mene?
- Jel' on ima većeg od mene?

Itd.

Pošto je već vrlo kasnila (2 minute) spremao sam se popit još jedno pivo, otić doma i pročitat njen mail da me ostavlja (koji sam joj kurac objašnjavao kako se podešava Outlook?).

I čujem iza sebe otvaraju se vrata.

Valjda je poštar.

Nije, začujem iza leđa:

- Čao, mačak.

- Ej.

- Sori, kasnila sam malo, nešt me zadržali na poslu.

- Ma oke je. Što da naručim? Oš kavu?

(Meni ću uzet karton apaurina da se smirim.)

- Ne. Ja ću čaj.

(Čaj? Fak, trudna je.)

- Nešt kašljem pa ono.

(Kašlj? Fak, nije trudna.)

- Ma okej. Nećemo se ljubiti pa da mi preneseš. (Hehe.) Nego što si me ono trebala? (Treba odmah prijeći na stvar, pa ako me odjebe idem k bivšoj da mi pruži "rame" za plakanje.)

- Da, htjela sam ti nešto reći prije par dana ali bio si fakat zauzet ovaj tjedan. (Apsolutno.)

- Reci.

- Moramo razgovarati...

(Fak! Shit! U kurac! Znao sam! Koji sam ja konj! Zašto sam uopće dolazio? Sad će me odjebat ko mladog majmuna.)

- ...o sapunu.

What? Koga? WTF?

- Što? Ne dopada ti se sapun s mirison zelene jabuke koji inače koristim? (Rijetko, ali ipak da.)

- Ma ne sapun je ok ali ti...

- Šta ja?

- ...ostavljaš dlake na sapunu.

- Pa šta onda?! Označujem svoj teritorij!

- Ali to nije seksi!

- Nije?

(Nije?)

- Vjeruj mi, nije.

- Ok, neću koristiti više sapun. Smrdit ću samo za tebe, draga.

- To bi bilo još gore.

- Riješit ću to ujutro odmah no problemo, srce.

- Super.

(Ma šta super, ovo je fantastično.)

(Ja, frajer.)

- A kakav čaj oćeš?

- Ma nisam ti ja za čaj, više sam za ti dobro znaš šta.

- Konobar, molim naplatiti!

• • • • •

Ljudi, počnite koristiti tekući sapun. Nećete morati razgovarati.