Lion's Fart

Druge su bile ljepše, zanimljivije i privlačnije od moje.
Sve do jedne.

Promatrao sam ih.
Najčešće s terase nekog kafića u centru grada.
Sve su bile nasmješene, vedre, pune života.
Drugačije. Bolje. Okretnije.

A moja?
Moja je bila prenormalna, predobra, užasno dosadna.

"Izgubljena" je prava riječ.

Ma bile su izgubljene i druge.

Ali moja je bila izgubljenija od ostalih.

Od mnogih napuštena, od mnogih ismijana, od mnogih ignorirana.

Ali bila je Moja.
Jedina prava.

Moja izgubljena generacija.

Ideš i pucaš? Ima.

Nepregledne kolone topovskog mesa? Ima.

Velike mape koji se ne vidi kraja? Ima.

Klaustofobične interijere lavirintnog tipa? Ima.

Nužno uključivanje možđanih krivulja za rješavanje povremenih zagonetki? Ima.

Zanimljiv izbor opakog oružja, od početnog s rotirajućim noževima do bacača koplja? Ima.

Raznolikost neprijatelja u svim varijantama između kostura koji skaču na tebe i ružnih do ibera mutiranih grdoba koje bljuju vatru? Ima.

Nekoliko izbora težine, od romantične nedjeljne šetnjice do teške jebade u kojoj psujete više od 3 dana nakon igranja? Ima.

Gotovo zadnju riječ grafike koja je na svakom od 6 fakat ogromnih levela drugačija? Ima.

Divovske boss-mrcine za koje vam naravno treba 3 puta više streljiva nego što se može pronaći u okolišu? Ima.

Dosta teški završetak u kojem ćete 100 puta snimati poziciju? Ima.

A seksa? Nema.

I dobro je da nema. Valja se ponekad od toga odmoriti.

Painkiller. Serijski, paralelni i USB ubojica.

Da, i to se događa: nemam isprike. Bio mi je tu pod nosom preko godinu dana i nisam ga pogledao.

Zapravo: imam isprike. Htio sam ga pogledati jednom prošle godine i jednom pretprošle godine, ali uvijek me je seks spriječio u tome. Imam krive prioritete, štajaznam.

(Nemojte sad misliti da ja spomenutu radnju prakticiram tek jednom godišnje.)

(Ma kakvi rijeđe. Češće. Češće.)

Tako da sam, kad je prekjučer bilo nešto divlje u zraku, otpuhnuo prašinu s kutije i počastio se remek-primjerkom Divljeg zapada.

Vrijedilo je iako to nije ono pravo. Zašto? Zato jer nemam punu verziju, nego onu sjeckanu prikazanu u nas.

Iako ovaj THE film koji je Veliki (da, veliko V) Sergio Leone, izumitelj špageti-westerna (filmom Za šaku dolara) napravio posle The Dollars trilogije referencira preko 20 američkih westerna dosta mu je što počinje parodijom na općepoznati klasik Točno u podne. (To što vlak kasni nema veze.)

I sad bih ovdje mogao upisivati kako je dobra scenografija, kako su napete scene, kako su dobri anti-heroji, kako je mjuzu slagao Ennio Morricone (koja je završena prije nego što je počelo snimanje tako da je ritam filma podložen njoj) i krupna kamera i savršen tajming i tome slično ali neću. Jer sve znate.

Osim možda ne znate da je Leone ovaj film napravio čisto zato da mu Hollywood dozvoli snimanje filma Bilo jednom u Americi. Kojeg isto nisam pogledao. Jer ga nemam u arhivi. A navodno sadrži ponešto seksa. Anyone?

Prilikom prethodnog postanja zaboravih naglasiti nešto: Sparkles serija je niz od 11 tekstova koje sam napisao u razmaku od par mjeseci prije otvaranja bloga na istoimenom (!) servisu koji rijetkima služi za ono što je namijenjen. Pa ću ih u nekakvom razmaku postati ovdje čisto da se hvalim ko zec arhiviram. Naravno, bit će i svježih umotvorina tako da oni koji su sve to čitali ne budu u minusu.

Ne volim kad me netko gleda dok radim onu stvar.
Ma šta da gleda, ne volim ni kad je netko na 100m blizine kad radim onu stvar.

Neke stvari su ipak privatne.
Kad kopaš po nosu.
Kad sjeckaš nokte na nogama.
Ili kad radiš onu stvar.

Nema da netko gleda.
Ni da sluša.
Čak ni blizu da bude.

Najozbiljnije.

Ima jedna kuća. Njena. Svaki put kad prolazim pokraj ne sjetim se nje. Ne sjetim se ni kuće. Sjetim se drva.

Nazvala me iduće jutro:

- Jel ti to mene zajebavaš?
- (mamuran) Aa?
- Jel ti to mene zajebavaš?
- (pogled na sat: 9am) Ajok.
- Ja mislim da me zajebavaš.
- Super. Klik.

Rastezanje. Českanje po jajima.
Poluustajanje. Znam da će zvati ponovo.

Točno. Minuta.

- Jel se ti mene bojiš ili šta?
- (opa. that's new.) Zašto?
- Ja mislim da se ti mene bojiš.
- (je, je, ako imas gan) Pišam u gaće.

Kako spriječiti korisnika da si snimi sliku (jpeg, gif, png...) s vaše stranice? Nikako. Ali može mu se otežati. Ovaj tekst govori o tome kako da ga onemogućimo (zajebemo) da s desnom tipkom otvori menu i okine "Save As".

Trik se sastoji u tome da sliku bacimo u pozadinu a iznad nje rastegnemo transparentnu sliku. Nešto kao:

Daklem, naša originalna slika mouse1.gif je ubačena u pozadinu, a u prvi plan smo ponudili image.gif (namjerno je image.gif, a ne recimo empty.gif da ne bacamo sumnju preko naziva slike) koji je ustvari transparentni gif veličine 1x1 pixela.

Pokušaj prvi.

- Da li više voliš mene ili nju?

- Pa gledaj, ja...

- Nju više voliš, znam!

- Pa dobro onda...

- Reci mi da je voliš, daj reci mi...

- Pa volim je.

- Jel' je voliš više nego mene?

- Ne.

I krenu suze radosnice, ona sva sretna, a ja sav zbunjen. Žene se vole uspoređivati. Ali ne samo međusobno. Gornja je "svađa" ispala zbog Vande. A Vanda je bio moj tadašnji komp. (To sam pokupio od Amera. Sve velike stvari imaju ženska imena.)

Stari smo, sve manje zainteresirani, samo bi odmarali i uživali. Treba nam mir. Ali mira nema, osjetiš ga vrlo rijetko. Kad prošećeš starim krajem pa osjetiš mirise davnih dana. Kad popiješ čašu onog što si nekada pio pa ti zaboravljeni događaji zatrepere u grlu. Ali najviše u trenucima kad čuješ jako poznat glas i osjetiš snažan val nostalgije za onim vremenima.

U svojim lutanjima rijetko sretnem nekog od stare ekipe. Upoznajem nova lica, nove osmijehe i nove veze, ali nitko ne može nadmašiti one prve, one davne, one nezaboravljive. Zapravo, skoro ih zaboraviš i taman kad i zadnja sinapsa nestaje uvijek te iznova nešto podsjeti i ne zaboraviš. Kao svježa voda iz bunara. Kao nabujala rijeka. Kao more.

• • • • •

Zaokupila me je dok je još bila daleka mrlja na kraju duge ulice. Koračao sam u gužvi prolaznika i djece u toplom nedjeljnom popodnevu kad svi pomalo uspore, nikome se ne baš ne žuri. Hodao sam polako, čekao kad će se izgubiti onaj osjećaj da ja tu osobu znam. To se nije događalo, sve sam bio sigurniji da se znamo.

Preskočite ovaj post. To ja sebi linkove bilježim. Nezanimljivo.

1. Da ne trošite eure i kune Unloading Windows će besplatno vaš PC pretvoriti u Maca. (Najbolji efekat se dobije na IE. Buaa.)

2. elgooG će bukvalno izvrnuti rezultate pretraživanja vašeg omiljenog pretraživača (Šta? Vaš pretraživač je neki drugi? Uuuu.)

3. Budite frajer(ica) i imajte najveću e-mail adresu na svijetu. Registrirajte sve ovdje: Abc... Whatever - The World's Longest Alphabetical Email Address.

4. Kad dosurfate do The Last Page of the Internet onda je stvarno dosta. Prodajte komp i počnite uživati u životu.

5. The Cyborg Name Generator pretvara vaše cijenjeno ime u cyber akronim. Ja sam Digital Artificial Lifeform Intended for Battle and Online Repair.

6. Calculator in the Url zna zbrajati, množiti i još puno toga a sve preko URLa.

7. HoldTheButton.com je igra strpljenja. Koliko dugo možete držati tipku na mišu? (Potrebno je ono Macromedijino.)

8. pornolize.com pretvara željenu stranicu u porno varijantu. Nisam probao jer ne volim gole babe i slično. (Da, da, naravno, nema sumnje.)

9. I za kraj malo nostalgije: This Page Intentionally Left Blank.

Jesam šta zaboravio a da nisu naporne Flash animacije?

- Hej?

- Hej.

Čemu komplicirati? Kratke rečenice...

- Kavu?

- Kavu.

...su najbolje, najtočnije...

- Seks.

- Seks?

...i najjasnije...

- Bivša.

- Bivša?

...gotovo uvijek.

Bez obzira koliko vremena protekne između.