Prince of Persia (2008)

Prince of Persia koji je izašao krajem 2008. godine sedmi je naslov iz istoimenog serijala o princu čije ime još uvijek nismo saznali. Radnja se odvija u drevnoj Perziji, u nekom nepoznatom gradu-državi i nema nikakve veze s prethodnim nastavcima iako princ u dijalogu te monologu ponekad nabaci neki detalj iz prošlosti (što će razveseliti stare PoP igrače).

The neprijatelj je bog po imenu Ahriman koji je tisućama godina bio zatočen u tamnici ispod velikog hrama u pustinji gdje ga je nabio kolega mu Ormazd. Ahriman se naravno želi osloboditi, a to mu počne polazit za rukom kad blesavi kralj popizdi i razbije prvu liniju fronta tj. drvo života. Umjesto da pazi na kćer koja je upravo iz pustinje dovela lika koji bi trebao biti princ, ali kad ga vidiš ono sasvim obična propalica.

• • • • •

Tu počinje velika eko-akcija čišćenja teritorija od crne materije koja je krenula proždirati zemlju nakon što se spomenuti zatočenik počeo oslobađati. Potrebno je stići u udaljene karaule kraljevstva i hokusom pokusom na kontrolnim točkama vratiti zagađena područja natrag u prirodu - trava, biljke, leptirići lete, pričice pjevaju i tako to.

Put naravno nije čist nego vas tu i tamo čekaju ogavni smradovi. Ima ih nekoliko vrsta, a svaka od njih ima drugačiji način rješavanja. Možete ih naravno razbijati dok im energija padne na nezavidni nivo, ali brže je ako ih rasturate po kratkom postupku, primjenom trikova koji ih nabiju u roku odmah. Tu je i vrlo dobrodošla mogućnost prevencije umjesto liječenja: ako se brzo krećete prema neprijatelju koji se materijalizira možete stići sasjeći stvar u korijenu i tako zaobići napornu borbu. (I dajte se suzdržite i nemojte odmah ići gledati video walkthroughe po netu čim zapnete.)

Ahrimanovi glavni časnici tj. veliki bossovi su jedina naporna stvar u igri, pogotovo oni protiv kojih se borite više puta. Ali nije ih teško razvaliti ako si date malo truda. Kontrole pritom malo sporije reagiraju, tu ima mjesta za poboljšanja u slijedećem Princu (koji još nije najavljen).

Mapa je fino izdizajnirana i vrlo pametno napravljena, posebno lokacije na koje ćete se vraćati više puta. Potrebno je puno trčati, skakati, penjati se. Za razliku od nekih drugih akrobatskih igara ovdje ne treba do u piksel pogoditi mjesto gdje ćete skočiti i kada ćete stisnuti tipku. Dobro, ponekad treba, ali na svega par mjesta.

Zagonetke se svode na okretanje mehanizama koji onda nešto otvaraju, zatvaraju, dižu i rotiraju. Nema ih puno, ali su dobro ubačene. A kamera se pritom izvrsno postavi, tako da prilikom pokretanja imate jasnu sliku što su zamislili pokvareni ljudi koji su ih smislili. A ako vam ipak nije jasno što treba radit - pritisnite tipku za razgovor i dobit ćete dobar hint što treba radit. U većini slučajeva jer ponegdje ste ipak prepušteni sami sebi.

Automatska kamera je općenito inteligentna - uvijek se pametno pozicionira (da, bolje nego u Tomb Raideru). Gotovo uvijek, jer ipak ima (vrlo rijetkih) mjesta gdje se zbuni.

Ako vam nije jasno kuda treba ići na mapi - stisnite tipku za akciju i zraka svjetlosti pokazat će vam put. A kako princ ima rukavicu koja za sobom ostavlja trag tu su i tragovi na zidovima na gotovo svim mjestima gdje se skače i penje (ostavio neki drugi princ kad su testirali igru) tako da vam i to olakšava snalaženje na zidovima, stupovima, platformama i drugim elementima starovjekovne arhitekture.

U početku su mnogi dijelovi mape zatvoreni. Da bi ih otvorili potrebno je imati magije. One se dobijaju skupljanjem određene količine svjetlosnih kugli koje se pojave nakon što se očisti neki teren od crnog govna. Obavezno ih skupljajte na početku, kad dobijete sve magije oni više nisu bitni. (Njih će sve skupljati samo gejm ovisnici - da dobe tamo neke bonus materijale.)

I igra nije linearna - redoslijed kojim ćete je prolaziti nije zacrtan.

Grafika je vrlo lijepa, kad ste negdje visoko zastanite malo i pogledajte svijet oko sebe. Dizajneri su si dali truda. Je, ima opet par sitnih bugova s poligonima (ono dio tijela se nalazi u zidu), ali to ne uzimamo kao minus, pa sve 3D igre to imaju. Dijalog je isto tako bogat, ekipa je snimila mnogo materijala koji će se rijetko ponoviti. Humora u spiki ima, ali nije prenaporan, provale koje su ubačene imaju smisla i ne smetaju.

A sad killer feature: u igri je nemoguće poginuti! Princa cijelo vrijeme slijedi teta Elika koja zna neke abrakadabre. Kad mamlaz promaši skok ili ga ugrize crna materija Elika ga spašava i vraća na zadnju stabilnu platformu. Zbog toga se igra nikada ne nastavlja dva kilometra prije nego samo malo unatrag. Vrlo lijepa stvar za one koji se prvi put susreću sa igrama ovakvog tipa.

(Jedino nije jasno zašto je mala stalno bosa. Hoda se po različitim konfiguracijama terena, pa i po snijegu, a ona ni mokasine da navuče. Jest da je čarobnica, ali čovječe nije neobuvenost za finu žensku nogu.)

• • • • •

Fina zaokružena 3D platformska igra za odmor od okrutne stvarnosti u hladnim zimskim danima.

Ocjena: -10/10. Definitivno jedna od najboljih igara koje su izašle 2008. godine.

PS. Most Innovative Game of 2008 (mogući spoileri).