- Daj, kakav si ti to frend?
- Šta kakav, pa neću ti valjda ja...
- Ma ja ne stignem, moram ić do cure.
- Otići ćeš poslije kad obaviš kod cure. Dakle nakon maksimalno deset minuta sudeći po ne baš pohvalim informacijama koje su pobjegle jednoj tvojoj ex...
- Tada je već zatvoreno, a ako odem sutra platit ću kaznu zbog kašnjenja...
- Pa dobro, daj onda.
- Evo, tu su filmovi u vrećici, a evo ti kartica i pare.
• • • • •
Bilo je to u stara vremena kad još nije bilo Interneta, online videoteka i toga, kad su filmovi na TV došli i nekoliko godina nakon premijere na video kazeti, koja je opet vrlo kasnila u odnosu na onu pravu u nekim dalekim svjetskim kinima.
Tako da je svaki normalan čovjek željan filmizirane zabave bio učlanjen u videoteku. A mnogi i u nekoliko njih, jer nisu sve imale sve, bar ne u početku, kad je film bio najaktualniji.
I vladala velika gužva oko popularnih naslova, a kad si zakasnio s vraćanjem - opa, evo kaznica što niste vratili na vrijeme. Svi smo je, naravno, platili po nekoliko puta, kad je bilo para, a kad nije, izvoli ići vratit kazete pa makar vani bio snijeg do pleksusa. Onog prsnog.
• • • • •
I ode frend ubrati plodove svojeg sedmodnevnog dobrog ponašanja i tepanja umanjenica preko telefona nakon što što si je mamlaz uspio dozvoliti da zaboravi godišnjicu...
A ja uzmem filmove i zaputim se prema toj njegovoj videoteci na drugom kraju grada, full daleko to bilo, trebao sam ići avionom.
Ma nisam uopće ljut, jer još je dobro da ne iznajmljuje filmove u drugoj državi.
Iznajmljivaonica je bila na uglu jedne mirne uličice, bio sam jednom davno tu, ono kad smo se ko bizoni rastrčali gradom i navalili na sve videoteke tražeći onu jednu kazetu s ekranizacijom tamo neke knjige za lektiru koju smo prije par mjeseci trebali pročitati, a sutra je pregled lektire i ispitivanje o detaljima.
I uđem ja unutra, a s druge strane pulta stoji ona!
• • • • •
Kad sam je ugledao odmah sam je uočio. Bila je vrlo ugodna oku na prvi pogled. A kako prvi pogled ponekad vara skrenuo sam za trenutak pažnju na svoje cipele. Otresao sam snijeg s njih (da, i ta radnja nekada nije bila SF). Kad sam je ponovo pogledao situacija je bila nepromijenjena. Zgodnička teta. I to sama, esencijalna stvar.
Pogledao sam na sat, ručni, turbo fejkani roleks (kakve su to sad primjedbe, pa tako se je nekada nosilo), te zaključio da imam vremena za upoznavanje. (Ili totalni sraz na kojeg naravno nisam pomišljao, ali bio je nekako česta pojava u tom periodu.)
Sjedila je u kutu kafića i rješavala križaljku u dnevnim novinama. Ohoho, ne samo da je zgodna, nego je i pametna. Odlučio sam se na sve ili ništa varijantu, ako me odkanta onda se idem konobaru žalit kako me žene danas ne doživljavaju ni pol posto.
- Izvinite, jel stolica slobodna?
- Da.
Rekla je to odriješito, niti ne dižući pogled s papira.
A ja ni pet ni šest ni pedesetšest nego - sjednem.
E sad je digla njušku prema meni. Pa je pogledom skenirala cijeli kafić. Slobodnog mjesta ko u priči.
- Zašto si sjeo ovdje kad ima toliko slob...
- Ostala mjesta su ružna.
Trudila se neuzvratiti smiješkom. Nije joj išlo. O je!
Točno u sridu! Dakle vrijedilo je riskirati.
E, sad, ako i drugu kartu odigram kako spada...
- Ali zato plaćaš kavu!
Faking nevjerojatno. Kako je samo zagrizla mamac. Ma što zagrizla, progutala je i žinju i pola ribičkog štapa. Jer mi je odgovor pao na pamet u momentu:
- Ne bi li to bilo malo prerano u našoj vezi? Znaš što, ajmo ovako, ako dovršim križaljku ispod minute ti plaćaš, a ako ne plaćam ja. Obje kave, normalno.
Odlučivala se je gledajući križaljku, a kako je još dobar komad slova falio rekla je "Da".
U momentu sam zgrabio novine i kemijsku i u tren oka ispunio sve, niti ne čitajući pitanja.
Ostala je par sekundi "paf", a onda me stala zapitkivati kako i zašto i koja je metoda i di je tu trik i tako dalje, a ja, hladan ko pingvinovo stopalo, pravim se da nemam pojma o čemu priča u nadi da će promijeniti temu.
Onda joj ili dopizdilo ili je morala ići, naglo se digla, uredno platila i otišla. Niti ajbok nije rekla, niti poljubac onaj zračni poslala, ma vidite vi kako su žene danas nekulturne!
Dokrajčio sam svoju sad već hladnu kavu, ugasio pljugu i pri izlasku usput stao kod šanka. Izvukao sam novine iz kaputa i obratio sam se konobaru:
- Ej, pišta, evo ti današnje novine koje si me tražio. Sori, rješio sam križaljku čekajući bus.
- Ma nema frke. Tko još ispunjava križaljke?
I okrenem se ja da nastavim prema izlazu a kad tamo Ona Koja Ispunjava Križaljke. Vratila se jer je zaboravila kišobran na ulazu, taman da me uoči kako dajem novine čovjeku. Iste onakve novine kakve je ona držala u ruci.
Dobro, možda još uvijek nije zbrojila dva i dva.
Nije kurac - shvatio sam u trenutku kad mi je preko čitave prostorije poslala bujicu bezvučnih teških riječi, ali ne trebaš biti majstor u čitanju s usana da skužiš kud me je poslala.
Nakon toga je otišla, nestala, zauvijek se izgubila.
• • • • •
Ali "zauvijek" nije ono što je nekad bilo jer ovaj je trajao svega cirka oko dva tjedna. Jer evo me, opet je gledam, tamo je u dnu prostorije, a ja se krećem prema njoj i...
Ja se krećem prema njoj??
Pod hitno izmisliti nešto! Najhitnije! Još prekjučer!
I kud ću šta ću - među kazete ću.
I napravim onaj geg kao da mi je neki naslov na polici privukao pažnju pa odem i to kao razgledavam sad ću šmugnuti van. Fiksiram ulazna vrata, da bar netko naiđe, provući ću se iza njega u roku odmah, a frendu ću ove kazete sasuti u glavu, nek si plaća kaznu.
Ali sudbina je imala drugačije planove.
- Izvolite gospodine!
Kaže mi odlučan glasić iza leđa. Fak, skužila me je. Da, ponaša se kao da se ne znamo.
Pokvarena do srži.
A ništa, nastavit ćemo u istom tonu. Okrenem se prema njoj, prije toga naravno napravim betonsku facu:
- Pa vidite, zanima me da li imate nastavak ovog što držim u...
U krasan kurac, pa ja to u ruci držim pornić! Shit, ja sam kod police s pornićima.
Skočio sam iz govna u drek, a da ni omirisao nisam.
- Oprostite, zbunio sam se, mislio sam da je ovo kaubojski...
- Kaubojski, ha? Pa ako je na omotu prikazano jahanje, ne mora nužno značit da je kaubojski. Priznaj lijepo da tražiš pornjavu i nema problem.
- Ma nije, frend me zamolio da vratim ove filmove...
- Da da to svi kažu.
- Ma evo ovdje, tu je i kartica. Od frenda, ne moja.
- Naravno, naravno. Perverznjak. Dobro, daj amo.
Nemož ženi dokazat da nisi ti taj, kad na kartici nema imena, samo broj. (A komp tamo u pozadini stoji valjda samo za dekoraciju.)
Kad smo došli do njenog stola izvadio sam kazete i...
Ostao bez riječi.
Sve pornić do pornića!
E čut će me moj bivši prijatelj.
Što reći? Kako se izvaditi? "Nisu moje" naravno neće proći.
I pogledam je onako nevino, nisam kriv i te spike, a ona mi uzvrati onim pogledom koji je govorio "Znala sam kakav si", "Jesi li obrisao omot nakon korištenja" i tako dalje.
Zaključio sam kako je najpametnije da šutim.
Uzela je kazete pažljivo pregledavajući da li negdje ima fleka. Srećom pa ih nije bilo.
Zastala je kod zadnje:
- A zašto ova nije premotana na početak? Jel tvoj izmišljeni prijatelj zna da se za to plaća kazna?
- Pa, ovaj...
- Nema ovaj. Ovo ti je zadnji put. Nemoj da se više ponovi.
- Yes, ma'am!
Kad mi je vratila ostatak para, pokupio sam se i brže bolje prema izlazu.
Dobro sam se izvukao. Nikad više me ova videoteka neće vidjet.
Ali kad sam već bio na vratima doviknula mi je:
- Hej, ti!
Joj, ne još tretiranja. Okrenem se.
- Jel znaš da si mi dužan dvije kave za onu varku na križaljki prije desetak dana?
- Pojma nemam.
- Imaš, imaš. Kad misliš to riješiti?
- Evo, čim zatvoriš!
Prasnem ja to ko iz topa. A ona, neočekivano fakat:
- Ej, pričekaj me, sad ću zatvorit.
Prvo zbunj. Onda aha. Pa na kraju: pa naravno. Pala je na moju prirodnu ljepotu. Ili na inteligenciju. Ili oboje, ipak imam neodoljivu kombinaciju.
Za pet minuta smo već bili u obližnjem kafiću.
Razgovor klasičan, ne vrijedi prepričavati.
Osim možda jednog malog dijela:
- A što, sad ti više nisam perverznjak?
- Ma nisi, znam da su kazete od mojeg susjeda. Sori, on je smislio ovu varku nakon što smo skužili da je njegov frend i lik koji me je preveslao jedan te isti.
A jes si našla susjeda...
• • • • •
Slijedeće večeri opet smo zajedno smo pili kavu. Al u krevetu. Ispunjavajući usput križaljke. Prvo okomite, a onda vodorave poze. I tako po nekoliko puta.
Sve dok je kemijska imala tinte.
Sise (priče)
Komentara: 14
Tweet
, kakve to vulgarne price pises? evo Kustos se buni, covjek ocekivo najnovije vijesti iz ICT svijeta, kad ono.... :)
RSS feed