- Gospodine Predsjedniče!
- Zzz. WTF? Pusti me da spavam!
- Ali gospodine Predsjedniče!
- Bježi mali ostavi me na miru ili ideš na giljotinu!
- Ali gospodine Predsjedniče!!!
- ŠTAAAA!
Malo sam se previše zaderao jer odjednom je nastala vakuumska tišina.
Pogledao sam oko sebe, a cijela dvorana šuti i bulji u mene.
Sranje! Opet sam zaspao za vrijeme radnog vremena. Fakat bih trebao skratiti ove noćne orgije. Ali imam fintu:
- Ma nisam zaspao, samo vas testiram!
Svi su odjednom prasnuli u smijeh. Osim nekoliko njih čiji su osmjesi bili plastični. Moram smisliti neki novi štos, ovaj je već izlizan.
Okrenem se prema gnjavatoru:
- Recite, Savjetniče.
- A sada najavljujem delegaciju s Lotusa, jedinog otoka na našoj planeti gdje žive samo žene. Izvolite, naše gošće.
Fanfare su zasvirale, a u dvoranu su počele dolaziti krasni primjerci žena, sve komad do komada.
Kurac ću ja skratiti orgije, treba ih produžiti.
I onda odjednom mrak. Doslovno. Svemir je nestao u trenu.
• • • • •
Čim sam došao k sebi poslao sam SANDRU u pizdu materinu.
- Koji me kurac vadiš van kad znaš da mi je dobro.
- Oprosti što sam te prekinula, ali hitno te trebaju.
- Koliko hitno? Koji me idiot odjednom hitno treba?
- Predsjednik. Trebao si biti tamo prije 15 minuta.
- 15 minuta? Jesi ti blesava? Pa što me prije ne izvadi iz simulacije?! Oćeš ti da ja izgubim svoje privilegije?!!
- Čekala sam da vidiš te Otočanke. Znaš i sam koliko si lud za njima.
- Dobro. Smjesta mi zovi taksi!
- Da, dragi.
Isčupao sam se iz stolice za Prividnu stvarnost i pojurio do ormara s odjećom.
Izvukao sam najbolje odijelo, jer ne mogu u Predsjedničke dvore upasti ko klošar neki.
• • • • •
- Dobar dan, Savjetniče.
- Dobar dan, gospodine Predsjedniče.
- Kasnite.
- Ispričavam se. Bio sam na tajnom zadatku.
- Žao mi je, ali sve vaše trenutne zadatke morate privremeno obustaviti. Imam za vas nešto važnije, trenutno najvažnije za našu planetu.
- Sve za planetu, gospodine Predsjedniče.
- Kao što znate prije nekoliko dana imali smo nepogodu...
(Nepogodu? Shit, moram se počet skidat sa žice i počet pratit što se okolo događa.)
- ...tako da nam je poremećen eko-sustav. Naime, sad nam nedostaju neke vrste.
- Priroda će uvijek biti nepredvidiva, koliko god tehnologija bila napredna.
(To sam rekao čisto da ispadnem pametan. Nije mi uspjelo.)
- A kao što znaju rijetki poput vas za ovakve situacije mi imamo rezervu. Trebate otići u Skladište.
- Skladište?! Ali tamo nitko nije bio... godinama!
- Stoljećima. Ali vi ćete otići tamo i donijeti stvari koje nam trebaju.
- Koliko ljudi dobijam?
(Već sam planirao kako ću nakon dugo vremena grupi ljudi u stvarnom svijetu izdavati zapovijedi i tjerati ih da čiste podove i slično.)
- Nikog. S vama idu samo roboti.
- Ali...
- Ne želimo dizati buku oko toga. Narod ne treba znati što radimo. Ne želimo još i paniku.
- Ali...
- U ovom trenutku vojska završava s opremanjem vozila i opreme za vaše putovanje. Prebacili smo i vašeg asistenta, kako se ono zove...
- SANDRA. SAmosvijesNi Društveni Računalni Asistent. (Iako u novije vrijeme sve više kontam da ovo N znači naporan do jaja.)
- Kako god. Evo vam popis i nadam se da ćete se brzo vratiti.
- Da, gospodine Predsjedniče.
• • • • •
- Dragi?
- Da, draga?
- Probudi se.
- Daj mi još pola sata, srce.
- Probudi se odmah! Približavamo se cilju!
I krene svirati neku modernu bum-tras stvar, i mamuta bi probudilo.
Bio sam u pravu za ono N.
Izvučem se nekako iz kreveta i dogegam do komandne ploče.
Hm. Sumnjivo mi ovo nešto.
Skladište je još bilo točkica u daljini, a radar je već pokazivao neke čudne uređaje kraj puta.
- SANDRA, srce, što su ovi strojevi? Jel to naše?
- Ne, to je iz Skladišta.
- Jesi sigurna?
- Sigurna sam, mačak, znaš dobro da Umjetna inteligencija ne griješi.
Sranje. Razvili su se.
• • • • •
Skladište se nalazilo u drugoj galaksiji.
Posadili smo ga prije nekoliko tisućljeća kad smo imali frku s onim crnim rupama čisto da imamo rezervu ako dođe do najgoreg.
Crne rupe smo u međuvremenu riješili (uopće nisu bile crne), a skladište je ostalo za ono svaki slučaj.
I dugo nije nitko išao u Skladište, kao ono što mu se može dogoditi, pa to je na rubu tamo neke galaksije, tko će normalan tamo gledat.
I nije nitko. Ali Skladištu se nešto desilo. Skladištu se dogodilo Skladište. Evolucija.
Gledam ja monitore i ono divim se. Fakat su daleko dogurali.
Imaju tehnologiju, došli su u sve rupe planete, razvili su zavidnu infrastrukuru.
Imaju čak i zagađenje, efekat staklenika čovječe, e kako mi to dugo nismo imali.
Badava im to. Kad ovo kažem Predsjedniku zapovijedit će da se sve digne u zrak.
- SANDRA, ljubavi, da li nas vide?
- Ne, šećeru, štitovi za nevidljivost savršeno rade.
- Daj šalji robote da skupe ovo što nam treba, pa idemo doma. Predsjednik neće biti zadovoljan. Morat ćemo napraviti drugo skladište.
- Nedostaju nam dvije stvari sa spiska.
- Kako nedostaju?
- Uništili su ih.
- Što su uništili?
- Trebamo 100 komada bijelih slonova i 200 tigrova sa sabljastim zubima. Nema ih više.
Sranje. Ni jedna moja misija do sad nije bila ispod 100% uspješnosti.
- Imam ideju. Jel na brodu imamo bio-laboratorij?
- Imamo kompletni labos, skoro k'o doma.
- Uzmi plave slonove pa ih pofarbaj, a tigrovima iskrivi zube.
- Kako ti kažeš.
- Odlično. Pošalji robote da skupe životinje i pazi da ih slučajno ne primjete, vidiš da imaju svakakvu tehnologiju.
- A što ćeš ti?
- Ja odoh u šetnjicu.
• • • • •
Taaako. Moj šatl zakamufliran je, izgleda ko kako to oni kažu telefonska govornica, a to kako vidim nitko ne koristi.
Sad mogu malo zabrijati po gradu. Zabrijati? Super, univerzalni prevoditelj je u trendu.
Da vidimo što imamo ovdje.
"Svježi burek". "Frizerski salon". "Sportska kladionica". Što god da im je sve to. Bar im sadržaja ne nedostaje.
"Striptiz klub"? Zvuči primamljivo po ovim posterima u izlogu. Idem ući, možda je dobro.
Kad sam ušao imao sam što vidjeti. Ovo je genijalno.
Egzotična ponuda, i sve to u stvarnom svijetu. I definitivno bolje nego što mi imamo.
Au kako su ovi ljudi sretni. Mi to imamo samo u simulacijama.
Mogao bih ja češće ovdje dolazit. Samo šteta što će sve biti uništeno.
Ring! Riiiing!
Nešto mi zazvoni u džepu. Aha, to je kako se ono zove. Mobitel, da.
SANDRA je inzistirala, kao bilo bi sumnjivo da pričam sa zrakom.
Zgodan uređaj, ali tako primitivan. Čak ga moraš nositi u ruci.
- Helou bejbe!
- Jesi završio? Roboti su se vratili s robom, sve životinje su na broju, čak smo uspjeli skupiti i kompletan broj pčela.
- Odlično. Jesmo li spremni za povratak?
- Da, i bilo bi dobro da čim prije krenemo jer energije imamo taman za povratak.
- Dolazim!
Okrenem se još jednom prema komadima koji su mi se smješkali s pozornice i s tugom na licu krenem natrag.
• • • • •
- Šta radiš?
- Pregledavam izvještaje koje su prikupile naše sonde o, sad znamo kako zovu planetu, Zemlji.
Nalazio sam se u jedinoj prostoriji na brodu u kojoj nema kamera, tako da SANDRA ne zna što radim.
A "izvještaji" su bili puni ljudi bez odjeće kako rade stvari koje se kod nas već stoljećima ne prakticiraju.
Jebo ja umjetnu oplodnju i kazne za fizičke kontakte, koji kreten je to smislio.
Ovi znaju kako se treba zabavit. I još su cijelu svoju ekonomiju zasnovali na tome.
Čak su napravili nešto što se zove Internet. Erotika i pornografija raspoloživa non-stop, odasvuda, besplatno.
Sjajna civilizacija.
Šteta što će sve to nestat.
Čim Predsjednik sazna da je Skladište napravilo civilizaciju, sve će sjebat.
Šteta, prava šteta.
• • • • •
- ...i tako. Spustili smo se na planetu i prikupili životinjske vrste koje ste nam rekli da uzmemo.
- Jel bilo kakvih problema?
- Nikakvih, gospodine Predsjedniče.
- A ona jedna vrsta, za koju su nam rekli da bi mogla razviti civilizaciju?
- Nema šanse. Oni vam još uvijek žive u pećinama, udaraju se toljagama po glavi i jedu meso mamuta. Skladište će biti ovdje još stotinama godina, ne moramo brinuti.
- Dobro, vrlo sam zadovoljan vašim radom, Savjetniče. Jel' ima još nešto?
- Nema, gospodine Predsjedniče.
- U tom slučaju, hvala vam još jednom, i uživajte u nagradnom desetogodišnjem odmoru.
- Hvala vam.
- Jel' se može znat gdje ćete ga provesti?
- Mislim da ću malo lutat svemirom.
- Ako je tako, uživajte Savjetniče.
- Da, gospodine Predsjedniče.
• • • • •
- SANDRA, kako si?
- Vrlo dobro, šefe. Malo sam umorna od pranja memorije robotima i sondama, ipak nije jednostavno izbrisati im tragove civilizacije iz snimaka koje su donijeli i tu usaditi dosadnu planetu koja služi za rasplod.
Ušao sam u svemirski brod koji je sad bio moj. Nagrada za misiju bila je oveća.
- Jeli sve spremno?
- Da, sve je spremno za put. Imamo zalihe energije, opreme i hrane za više nego 10 godina.
- Onda kreći. Najvećom brzinom. Čekaju me striptizete.
Saj Faj (priče)
Komentara: 6
baš pogodio jezik te daleke razvijene civilizacije. Pogotovo ako imaju i umjentu inteligenciju koja će neminovno dovesti do istog - ljudi više neće imati potrebu složeno se izražavati, kao niti bilo što komplicirano osmišljati. Sve će to AI raditi umjesto njih.
RSS feed