Strašna istina

- A što ću vam ja?

- Zaključili smo da je najbolje početi s blogovima. Blogovi danas imaju veliki utjecaj i ako želimo smanjiti paniku preko sredstava javnog informiranja najbolje je početi od vas.

- A jeste baš mene našli! Ja imam sreće ako post pročita 50 ljudi, i i to čak kad zgodne komade stavim.

- Nemamo još neki budžet pa nalazimo blogere koji su najbliži nultoj točki. Treba polako početi djelovati.

- Nulta točka? Nulta točka čega?

- Nažalost, nisam ovlašten da o tome govorim. Bit ćete informirani kad dođemo na mjesto događaja.

• • • • •

Dolazim kući nakon vrućeg radnog dana. Samo jedna misao postoji u mojoj glavi: troskok kojim ću se ubaciti u kadu punu ledene vode da bar na nekoliko minuta ubijem svijest o ovom užarenom ljetnom plus trideset i nešto kotlu.

I baš kad otključavam vrata skidajući ljepljivu majicu sa svojeg mužjačkog stasa s leđa me pozdravlja susjed:

- Dobar dan, mladiću.

- Aaa? Dobar dan.

- Jel znate da vas je netko tražio?

- Daaa? A tko?

- Tražila vas je policija!

- I?

- Reklao sam im da ćete uskoro biti doma. Otišli su riješiti neki drugi slučaj, ali su rekli da se vraćaju i da ih obavezno sačekate.

- E, baš vam hvala susjede.

- Nema na čemu, ajd bok.

- Bok bok!

Kreten. Ima sreće što nemam psa. U trenu bih ga nahuškao na njega.

• • • • •

- Knock! Knock!

Možda odu.

Gledam tu najljepšu stvar na svijetu i sline mi cure.

- Udar! Udar!

Šit!

Šaljem zračni poljubac kadi punoj vode, leden vode, čak sam ubacio par santi leda iz frižidera.

Jebiga kado, sudbina nas nije htjela.

Oblačim nešto nabrzinu i odlazim otvoriti vrata organima reda.

Nadam se da su zatvorske prostorije negdje u dubokom podrumu.

- Dobar dan, gospodine.

- Dobar dan.

- Morat ćete poći s nama.

- Za što me teretite? Odmah da vam kažem: to nisam bio ja.

- Ma niste ništa učinili.

- Pa zašto onda moram s vama?

- Javili su nam iz Državne sigurnosti da vas privedemo.

- Držav... Jel to nešto kao James Bond?

- ... Da, to je kao James Bond.

- Evo me odmah, samo da zaključam vrata.

• • • • •

- Jel se mi možda znamo?

- Ne.

- Pa zašto te onda privode?

- Nemam pojma. Ali koliko sam uspjela izvući iz njih to ima neke veze s blogovima.

- A ti si nekakva blogerica?

- Pa da, ono.

- Znači počeli su loviti blogere? Pa da, bilo je samo pitanje vremena kad će nas početi zatvarati.

- Da, ne seri! Usput, ja sam Dorothy.

- Lavlji prdež, drago mi je.

• • • • •

- ...tako da ako želiš imati puno komentara na blogu moraš posrat nešto što svi hvale, napravit grubu kritiku neke popularne stvari, napisati recimo kako je iPhone drek od mobitela, kako Google ne izbacuje dobre rezultate pretrage i tako dalje, e onda ćeš ljude raspizdit i...

- Tišina!

E hvala kurcu što se netko sjetio povikat i ušutjet ljude u dvorani. A ljudi sve bloger do blogera, osim spodobe kraj koje sam ja sjeo, lika koji me obasipao savjetima. Takozvani savjeti takozvanog blogera jer je otvoreno priznao da nema blog. Ali zna sve o njima!

Yeah, right.

- Gospod blogeri!

Reče to neki štreber u kravati, vidi se da do jučer nije imao pojma što je to blog, ali ajde, bar su ga natjerali da nauči.

- Pošto nemamo previše vremena, a žuri se i nama i vama, reči ću vam ukratko, da ne kažem blogerski kratko (ovdje se nasmijao; nabijem ga) zašto ste ovdje.

- Prije nekoliko dana blizu mjesta na kojem se sada nalazimo, mjesta na koje ćemo vas odvesti da vam pokažemo stvar, otkriveno je nešto što će uvelike promijeniti ljudsku svijest, spoznaju o svijetu, naše mišljenje o univerzumu.

(Primjećujem Dorothy koja sjedi desetak metara od mene. Nabacujem joj osvajačke grimase iako dobro znam da je seks među blogerima znanstvena fantastika.)

- Siguran sam da nikome od vas nije promakla vijest o nedavnom izumu makroteleskopa.

Vijest? Naravno da nije. Ali ček malo, kakva vijest, pa nemam toga u linkovima. Jel bar bilo na Diggu?

- Pa tako znate da je rečeno da će isti biti testiran na raznim mjestima na Zemlji.

- Po prvi put u povijesti pružena nam je mogućnost da vidimo oveći dio svemira, da dobijemo veliku globalnu sliku, sliku na kojoj su galaksije male točke.

- Svi teleskopi uhvatili su vrlo odlične fotografije svemira, točno ono čemu smo se nadali, samo s ovim jednu, ovim blizu nas, imali smo problema.

- U početku se ništa nije vidjelo, samo običan plafon, plafon kakav vi i ja imamo u kućama, dakle sto posto tehnička greška.

- Ali kad smo fotoaparat zamijenili videokamerom došli smo do spoznaje koja će promijeniti svijet.

- Neću vam reći o čemu se radi, svi ćete imati prilike da se sami uvjerite.

- I pričat ćete o tome na svojim blogovima. Proširit ćete glas. Ljudi moraju prvo prihvatiti mogućnost nečeg takvog.

- Molim vas, budite indirektni. Uskoro će svi znati o čemu se radi, zato smo odabrali vas blogere jer vi ćete proširiti vijest najbolje, zamotat ćete ju kako spada. Nadamo se da neće doći do panike, jer panika nam najmanje treba.

- Iza ovog stoje tajne službe i poznati svjetski znanstvenici. Unaprijed se svima zahvaljujem i još jednom bih vas zamolio: proširite vijest, ali polako.

- A sada će vas jednog po jednog vojska odvesti do velikog teleskopa da shvatite o čemu se radi.

• • • • •

Pogledao sam kroz teleskop u veliki svemir. Vidio sam oko koje gleda prema meni. Kad se odmaklo, shvatio sam.

Ja imam teleskop, on ima nešto drugo.

Sjetio sam se satova bilogije na kojima smo kroz mikroskop gledali amebe.

A znao sam i što ću napisat na blogu: sve ovo, ali da izgleda kao SF priča.